Sukošan – župa sv. Kasijana

SUKOŠAN – župa sv. Kasijana, biskupa i mučenika, prvi put se spominje1289.

Župa Sukošan smještena je 12 km jugoistočno od Zadra, uz prekrasnu obalu zvanu Zlatna Luka. Mjestu je ime nastalo od titulara crkve sv. Kasijana. Kao župa Sukošan postoji sigurno od godine 1523., kad se počinju spominjati njegovi župnici (prvi don Mate Tolić iz Biograda). Na nekoliko mjesta u selu ostatci rimskih građevina i brodova; poviše sela prolazio je rimski vodovod iz Vrane u Zadar. Sukošan se u pisanim dokumentima prvi put spominje 1289. Na rtu Bribirčina ruševine srednjovjekovnog utvrđenja koje su podigli Bribirski knezovi. Zadarski nadbiskup Mafej Valaresso sagradio je 1470. monumentalnu zgradu – ljetnikovac, koju mještani zovu “palac”, a nalazi se usred sukošanske vale (danas tek dio ruševina). Opkoljen zidinama, u toku višestoljetnih ratova s Turcima, pružao je sigurnu zaštitu stanovnicima manjih okolnih naselja, kao i brojnim bjeguncima iz Ravnih kotara i Galovca.

Prestankom turskih napada godine 1679. pojedine obitelji prelaze u zaselak nazvan Debeljak po dobrim njivama i pašnjacima. Debeljaku pripadaju još Podvršje Gornje, Podvršje Donje i Dubrava  i broji preko 1000 stanovnika.

Sačuvano je više glagoljskih rukopisa: madrikule bratovština (8), matične knjige (13), oporuke (10)  više rukopisa različitog sadržaja. Sukošan je dao i 60 svećenika glagoljaša. U knjizi “Razvoj glagoljaškog pjevanja na zadarskom području”, Zadar, 1973., dr. Jerko Bezić donosi notnu transkripciju svečanog “Gospodi, pomiluj”  iz stare sukošanske glagoljaške mise.

Prigodom proslave 700. obljetnice prvog spomena imena Sukošan izdana je monografija Župa Sukošan 1289-1989.

U župi djeluju sestre Klanjateljice Krvi Kristove.

Matice glagoljicom od 1650., latinicom od 1725.